fejm.ba

Lifestyle

Kako prepoznati simptome anksioznosti i na koji način pristupiti rješavanju problema?

FOTO: Fejm

Anksioznost se definiše kao stanje nelagode i straha od neizvjesnosti ili iracionalni loš predosjećaj. Javlja se kada se pretjerano brinemo. Anksioznost je emocija koja se javlja kada se suočavamo sa životnim situacijama koje su značajne, ali su ujedno i nepoznate. Na primjer, intervju za posao, ispitne situacije, prvi sastanak ili sastanak na slijepo, sve su to situacije povodom kojih je prirodno osjećati određeni stepen anksioznosti. Fiziološki – anksioznost je isto što i strah, ali za razliku od realnog straha koji se javlja povodom realne opasnosti (po život/zdravlje), anksioznost je strah koji se stvara predviđanjem negativnih (katastrofalnih) ishoda budućih situacija.

Kada počne negativno uticati na svakodnevni život, govori se o poremećaju – anksioznosti. Anksiozni poremećaji se generalno karakterišu intenzivnim i kontinuiranim prisustvom osjećaja anksioznosti, koju prate intenzivne fiziološke reakcije (ubrzan rad srca, znojenje, ubrzano i plitko disanje, mišićna tenzija, vrtoglavica, trnjenje udova) , disfunkcionalni načini ponašanja (izbjegavanje određenih situacija, otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti) i disfunkcionalni načini razmišljanja. Postoje različite forme anksioznih poremećaja: panični poremećaj, generalizovani anksiozni poremećaj, opsesivno – kompulzivni poremećaj, fobijski anksiozni poremećaji (socijalna fobija, agorafobija i sprecifične fobije), te postraumatski stresni poremećaj. Nastanak ovih poremećaja uslovljen je genetskom predispozicijom osobe da razvije anksiozni poremećaj i nagomilavanjem niza manje ili više stresnih životnih situacija.

Svi anksiozni poremećaji imaju nešto što im je zajedničko: disfunkcionalni način razmišljanja i zaključivanja koji održava strah odnosno anksioznost. Osobe koje pate od anksioznih poremećaja izvode iracionalne zaključke koji njima izgledaju sasvim racionalno, te zastrašujuće fantazije poistovećuju sa realnošću. Iako je ovaj mehanizam isti za svaki od anksioznih poremećaja, tematika razmišljanja se razlikuje u odnosu na vrstu poremećaja.

Koji su simptomi anksioznosti?

Anksioznost utiče na čovjekovo razmišljanje, ali može dovesti i do fizičkih simptoma također. Simptomi generaliziranog anksioznog poremećaja uključuju:

  • pretjerana, trajna briga i napetost (glavni simptom)
  • nerealna slika problema
  • nemir ili osjećaj da ste “na rubu”
  • razdražljivost
  • napetost u mišićima
  • glavobolje
  • znojenje
  • poteškoće u koncentraciji
  • mučnina
  • česti odlasci u toalet
  • umor
  • problemi sa spavanjem

Također postoje sporedni simptomi!

Anksioznost je poremećaj koji se može odraziti na fizičko zdravlje cijelog tijela, od glave do pete. Iznad su navedeni glavni simptomi, a sporedni simptomi koji se mogu, ali i ne moraju dešavati su sljedeći:

Fizički simptomi:

  • problemi sa alergijama i osjetljivosti na raznu hrane
  • bljedoća, gubitak boje u licu
  • tupi bolovi u leđima i mišićima, kao da vas cijelo tijelo boli
  • bol i stega u grudima
  • hronični umor, brzo umaranje
  • nespretnost, problemi sa koordinacijom pokreta
  • naleti hladnoće, teško se zagrijati
  • često mokrenje
  • problemi sa probavom
  • povraćanje pod velikim psihičkim stresom
  • slab apetit ili bezukusnost hrane
  • prejedanje slatkom hranom (jedenje radi utjehe)
  • ubrzan rad srca bez nekog očitog razloga
  • noćno znojenje, buđenje u znoju
  • utrnutost pojedinih dijelova tijela
  • seksualna nezainteresovanost/disfunkcija
  • lako vas je uplašiti
  • kratkoća daha, ne možete udahnuti do kraja

Mentalni simptomi:

  • mnogi nerazumni strahovi
  • “magla” u glavi, poteškoća u koncentraciji
  • poteškoće u praćenju razgovora i u formiranju misli
  • prevelika svjesnost sebe koja uzrokuje mentalnu odsutnost (trebali biste živjeti u trenutku)
  • življenje u budućnosti ili prošlosti umjesto u sadašnjosti
  • strah od gubitka kontrole
  • manjak smirenosti, lako vas je isprovocirati
  • osjećaj nadolazeće katastrofe
  • konstantna briga da ćete se negdje osramotiti
  • noćne more, loši snovi
  • poteškoće u učenju novih stvari
  • slabo kratkotrajno pamćenje
  • ponavljanje istih misli stotinama puta
  • osjećaj kao da nosite “svijet” na svojim ramenima
  • česti strahovi od raznih bolesti ili od prerane smrti
  • promjene raspoloženja
  • zarobljenost u svojoj glavi

Anksiozne osobe često imaju i druge anksiozne poremećaje (panični poremećaj, opsesivno kompulzivni poremećaj, fobije) ili pate od depresije, a nekada i zloupotrebljavaju drogu ili alkohol.

Na koji način se liječi anksioznost?

Ukoliko se ne pronađe neka druga fizička bolest kao uzrok anksioznosti vjerovatno će osoba biti upućena psihijatru ili psihologu. Liječenje anksioznog poremećaja često uključuje kombinaciju psihoterapije i uzimanja lijekova.

  • Lijekovi za anksioznost se često nazivaju i “sredstva za smirenje” jer opuštaju i smiruju. Takvi lijekovi djeluju tako da smanjuju fizičke simptome anksioznosti kao napetost mišića i uznemirenost.
  • Antidepresivi: Antidepresivima treba duže vremena da počnu djelovati ali su zbog toga prikladniji za dugoročno liječenje anksioznosti.
  • Kognitivno-bihejvioralna terapija se sprovodi da bi pacijent naučio prepoznati i promijeniti misli i ponašanja koja vode anksioznim osjećajima. Ova terapija pomaže ograničiti iracionalno ponašanje tako da se na brige gleda realističnije.

Na koji način psiholog može pomoći u prevazilaženju anksioznog poremećaja?

Psihološki tretman anksioznih poremećaja (i to tretman zasnovan na principima kognitivno-bihejvioralne terapije) je cilju usmjeren i strukturisan rad sa klijentima čiji je kranji ishod prevazilaženje trenutnih tegoba uz pomoć usvajanja novih načina razmišljanja i ponašanja. U tretmanu klijent uči nove efikasne strategije prevladavanja anksioznosti kojima zamjenjuje svoje stare disfunkcionalne strategije i postaje spreman da se potpuno samostalno izbori sa svojim tegobama. Primenjujući instrukcije koje dobija od psihologa klijent napreduje iz seanse u seansu. Cilj svake seanse je „ići korak dalje“ u prevazilaženju problema. Učešće klijenta u svojoj promjeni je aktivno, svaki put postoji neki zadatak koji mora da obavi do sljedeće seanse. Uspješnost u obavljanju zadataka klijentu daje dodatnu motivaciju za promjenu. Za razliku od tretmana medikamentima koji utiču na trenutno saniranje nekih simptoma anksioznih poremećaja (smirivanje fizioloških reakcija), psihološki tretman je usmjeren na promjenu faktora koji utiču na održavanje ovih simptoma (disfunkcionalni načini razmišljanja i ponašanja) i posredno umanjuju intenzitet anksioznosti i fizioloških reakcija koje je prate. Prema tome, psihološki tretman je na duže staze djelotvorniji jer će ukidanjem faktora koji pokreću i održavaju anksioznost omogućiti osobi da trajno i efikasno prevaziđe svoj problem.

Dužina trajanja tretmana anksioznog poremećaja zavisi od više faktora: kada se klijent obratio za pomoć, odnosno koliko dugo su simptomi trajali prije nego što se javio za pomoć, da li kod osobe postoji genetska predispozicija za razvoj nekog od anksioznih poremećaja, vrste anksioznog poremećaja, da li kod osobe postoji više anksioznih poremećaja ili još neka vrsta poremećaja (komorbiditet), da li osoba koristi medikamente, koliko je sama osoba motivisana i uključena u sprovođenje instrukcija koje dobija od stručnog lica.

Najbolji savjet za osobe koje pate od bilo kojeg oblika anksioznosti je da posjete psihologa ili psihijatra što prije. Odgađanje rješenja bilo kojeg problema može taj problem samo uvećati.

 

 

 


Custom Text
Upiši svoj komentar

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Custom Text

Quis autem vel eum iure reprehenderit qui in ea voluptate velit esse quam nihil molestiae consequatur, vel illum qui dolorem?

Temporibus autem quibusdam et aut officiis debitis aut rerum necessitatibus saepe eveniet.

© 2019 Agencija za multimediju "FEJM". Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Na vrh