fejm.ba

Intervju

Federalna inspektorica koja je izdala rješenje o zatvaranju GIKIL-a: Sva naša inspekcijska upozorenja godinama su ignorisana

Federalna inspektorica zaštite okoliša Maida Bešlagić, koja je jučer Global ispat koksnoj industriji izdala rješenje o zatvaranju, kaže da su s ovim operaterom inspekcije vodile dugogodišnju borbu, kako bi ih potaknule na izvršavanje obaveza iz okolinske dozvole. Brojni prekršajni nalazi i rješenja nisu poštovani, zbog čega je GIKIL morao biti zatvoren. Na brojne propuste ove tvornice i nepoštivanje zakona BiH, inspektorica Bešlagić upozoravala je institucije BiH nekoliko godina.

 Razgovarala: Maja Nikolić

Fejm: Gospođo Bešlagić, tokom Vaših istraga u GIKIL-u, šta ste sve uočili i je li uopće uvažavano Vaše mišljenje?

Bešlagić: Operatoru s okolinskom dozvolom propisane su mjere i obaveze, koje je trebao sprovoditi kako bi 2017. godine stvorio uslove za dobijanje nove okolinske dozvole. Čak i da nisam ništa napisala, a izvršeno je od 2012. godine minimalno 20 inspekcijskih nadzora i sačinjeno 20 zapisnika, operatoru je okolinska dozvola bila sasvim dovoljna da zna šta su njegove obaveze.

Pored zapisnika, izdavana su rješenja i prekršajni nalazi. Pokretani su prekršajni postupci i na kraju je pozvano Tužilaštvo kao institucija, koja će utvrditi da li operator vrši krivično djelo, jer po Zakonu o upravljanju otpadom Federacije BiH, članom 52. opisano je krivično djelo s kaznom zatvora za počinioce štete u okolišu. Ovakav slijed događaja ukazuje koliko je operator uvažavao moje mišljenje.

Fejm: U kakvim uslovima radnici rade?

Bešlagić: Dojam svih inspektora koji su dolazili u GIKIL je da operatora nije bilo briga za štetu koju nanosi ljudima i okolini. Uvjeti za radnike, posebno one radnike koji rade na teškim poslovima u pumparnici, na koksnim pećima, u opasnim pogonima benzola i katrana kao i na punjenju filera u fabrici „Azotara“ su na izuzetno niskom nivou. Ja nisam nadležna za inspekcijske nadzore iz oblasti zaštite na radu i nije mi poznato da im za rad treba bilo kakva dozvola koju bi mogli izgubiti. Stoga, sami možete zaključiti da ukoliko je prema okolišu odnos kakav jeste, a tu je potrebna okolinska dozvola za rad, šta se onda može očekivati prema radnicima i njihovoj zaštiti na radu. Mislim da su inspektori zaštite na radu imali iste probleme kao i moja inspekcija.

Fejm: Šta je značilo sve ovo što je GIKIL radio bez dozvole?

Bešlagić: U sistemu zaštite okoliša Federacije BiH, pravilnikom o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i pravilnikom o pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni rad samo ako imaju okolinsku dozvolu, određuju se pogoni i postrojenja koji moraju imati dozvolu za obavljanje djelatnosti, a članom 4. tog pravilnika to važi za koksne peći znači suhu destilaciju uglja. Tu je napisano da su ti pogoni i postrojenja obavezni izraditi procjenu utjecaja na okoliš i dobiti okolinsku dozvolu. U ovom slučaju za GIKIL ovo znači da ne posjeduje dozvolu za rad i da je njegov rad nelegalan. To povlači obavezu da će inspekcija  raditi po zakonima ove države, koje svi moramo poštivati pa i GIKIL.

Također, GIKIL je i ranijim rješenjima koje sam izdavala mogao sebi napraviti bolje mogućnosti za dalji rad, ali s obzirom da je njihov odnos prema inspekcijama i obavezama iz okolinske dozvole bio potpuno ignorisan, ja sam već 2015.godine ukazivala svim organima, a  i samom GIKIL-u na propuste te je operator mogao očekivati ovakav scenarij. Potrebno je razjasniti da okolinska dozvola daje operatoru mogućnost da izvozi svoj proizvod u Europsku uniju sa dobijanjem okolinske dozvole, smatra se da će firma poštivati zahtjeve koji se nalaze u istoj, te da će voditi računa o okolišu, ljudima koji rade tu i ljudima u okolini. Čuli ste u medijima za neke firme za koje se otkrilo da su njihovi uposlenici radili u veoma teškim i neljudskim uslovima u 21.vijeku. Ta informacija je tu firmu dovela skoro do ruba propasti. Možete li zamiliti da neko ko kupuje željezo iz željezare Smederevo, koja isključivo koristi koks iz GIKIL-a, saznao za ponašanje operatora prema uposlenicima i prema okolišu, šta bi se desilo.

Ta informacija bi u lancu pokrenula mnoga pitanja, jer zašto  bih ja kao odgovoran građanin bilo koje zemlje željela da kupim neki proizvod u kojem se nalazi ugrađena nečija muka, bolest zbog loših uslova rada ili nečija bolest zbog direktnog lošeg odnosa firme, koja proizvodi koks koji se ugrađuje u željezo koje se kasnije ugrađuje u mašinu za veš ili mašinu za suđe. Svi odgovorni u našoj državi treba da se probude uključujući i nas inspekcije i svi trebamo učiniti sve da prvo postanemo država odgovorna za naše građane. Isključivost u bilo kojem smislu, gdje se na vagu stavlja hiljadu radnika GIKIL-a ili 150 000 ljudi koji žive u okruženju, neće nas dovesti do rješenja. Ovdje je potrebna pamet, kritički osvrt i racionalno razmišljanje.

Fejm:  Šta mislite hoće li GIKIL u budućnosti biti spreman na ulaganja?

Bešlagić: Ne bih iznosila mišljenje o tome hoće li ili neće početi ulagati, ali bih iznijela stav o načinu razmišljanja tamo pa vi sami zaključite. Ukoliko vam u bilo kojoj državi svijeta službeno lice, inspektor izda rješenje i naloži upravnu mjeru kako bi svoje poslovanje uskladili sa zakonom i dozvolom koju ste dobili  i vi ste tada svjesni propusta, jer ste dobili dokaz za to i nakon toga ne postupate po rješenjima inspektora, onda je moj stav takav da ta osoba ima opciju B, za koju je čvrsto uvjerena da će joj proći. O toj opciji ne bih kalkulisala jer može biti i u okvirima i van okvira zakona. Ovdje se cijela država stavlja na kušnju, svi pravosudni organi države, inspekcije, vlade, parlamenti Federacije i Tuzlanskog kantona, lokalna zajednica  jer se radi o 1000 direktno uposlenih i 4000 indirektno uposlenih ljudi, kao i o šteti koja se nanosi za 150 000 ljudi.

Federalna uprava za inspekcijske poslove radi samo po zakonu i to prema zakonu o upravnom postupku, zakonu o inspekcijama i materijalnim zakonima. Kod GIKIL-a ulaganja nakon dobijanja okolinske dozvole 2012.godine nikada nisu počela. Federalno ministarsto je imalo senzibilitet prilikom izdavanja okolinske dozvole GIKIL-u i prema zahtjevu za okolinsku dozvolu GIKIL se obavezao da će uložiti 111 miliona KM u zaštitu okoliša. U toj istoj okolinskoj dozvoli, Ministarstvo je, imajući u vidu težinu te industrije i veliki iznos za ulaganje, dalo mogućnost operatoru tada, 2012.godine, da svoju emisiju polutanata spusti u granične vrijednosti nakon 1. januara 2015. godine. Ukoliko je od 1. januara 2015. godine ovaj operator znao za svoje obaveze zbog inspekcijskih zapisnika koje sam mu dostavljala, a nije ih uvažavao možemo reći da je sasvim jasno o čemu se onda radi.

 


Custom Text
Custom Text

Quis autem vel eum iure reprehenderit qui in ea voluptate velit esse quam nihil molestiae consequatur, vel illum qui dolorem?

Temporibus autem quibusdam et aut officiis debitis aut rerum necessitatibus saepe eveniet.

© 2018 Agencija za multimediju "FEJM". Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Na vrh